Crna Gora je konačno počela da prepoznaje probleme sa kojima se svakodnevno suočavaju djeca i omladina sa smetnjama u razvoju kao i njihovi roditelji, iako nijesmo puno odmakli od početka, ocijenio je za „Dan” Savo Knežević, predsjednik NVO „Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama”.
Predsjednik Udruženja, koje broji 110 djece i omladine sa smetnjama u razvoju, kaže da su mnogobrojni servisi podrške kao i oblici rehabilitacije tek u začeću ili još nijesu prepoznati u Crnoj Gori.
– Samo postojanje Udruženja poput našeg ukazuje na potrebe koje su prepoznate, ali nijesu dovoljno podržane od strane države i društva. Najintezivniju rehabilitaciju i stručnu podršku kako na praktičnom, tako i na zakonodavnom nivou roditeljima, djeci i omladini pružaju udruženja koja vode sami roditelji. Tako još uvijek su roditelji jedini pokretači i nosioci većine programa, promjena i podrške koju djeca sa smetnjama u razvoju dobijaju – ocijenio je Knežević.
Kao jedan od najvažnijih faktora za razvoj djece sa smetnjama u razvoju Knežević navodi socijalizaciju koju bi trebalo podstaći kako kroz obrazovni sistem, tako i kroz sve druge oblike društvenog života.
– Treba društvu predočiti njihove mogućnosti, a ne samo ukazivati na slabosti kako bi svi oni bili prihvaćeni kao komšije, drugovi iz školske klupe, radnici, studenti i sl. Za tu vrstu podizanja svijesti potrebna nam je pomoć svih, na prvom mjestu države, ali i svih ostalih od civilnog sektora, medija do cjelokupne zajednice – istakao je Knežević.
Kada je u pitanju volja privatnog sektora da pruži šansu ovoj osjetljivoj grupi i uključi ih u svoj rad, Knežević ističe da je mali broj firmi i organizacija koje su spremne da otvore svoja vrata osobama sa invaliditetom, a kamoli da ih zaposle. Kao pozitivan primjer Knežević navodi osiguravajuću kuću Grawe.
– Njeni zaposleni svaki dan, dio svog vremena posvete našem članu Udruženja sa Daunovim sindromom. Oni su Udruženje prepoznali i kao svoje prijatelje, i to je pozitivan primjer društvene odgovornosti i ličnog prihvatanja različitosti, ali ne obuhvata zapošljavanje OSI – objašnjava Knežević i dodaje da pored Grawea postoji još par kompanija u Crnoj Gori se mogu pohvaliti takvim stepenom društvene odgovornosti i ličnog prihvatanja različitosti.
Kada je riječ o zapošljavanju osoba sa smetnjama u razvoju, zasad jedino državni i nevladin sektor zapošljavaju pripadnike ove osjetljive grupe stanovništva.
– Prema našim saznanjima, u privatnom sektoru još uvijek postoje predresude u vezi sa zapošljavanjem osoba sa inavliditetom, uprkos benifitima koje mogu da ostvare njihovim zapošljavanjem. I tu postoje pozitivni primjeri, poput štamparije koju je osnovalo roditeljsko udruženje NVO Nova Šansa iz Herceg Novog. Sličan projekat pokrenut je i u Pljevljima, ali opet od strane jednog roditeljskog udruženja Zračak nade – ističe Knežević.
U Podgorici postoje radionice koje se projektno realizuju od odobrenih sredstava ZZZ CG, fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI u kojima se radi dekupaž tehnika ali sve je to u realizaciji roditeljskih udruženja. Radionica koja zapošljava omladinu sa smetnjama u razvoju dvije godine postoji i u Resursnom centru „1. jun” u Podgorici.
R.K.